kako si glup. kako si ohol, dragi moj. sudiš o mojim osjećajima.
četvrtak, 23.09.2010.
želim opet gledati na svijet svojim očima. dopuštate li mi? HA?
opet ćete mi jebenu glavu napuniti vašim mislima, vašim problemima, vašim osjećajima.
hoću jednom u životu napraviti korak koji nećete vidjeti, koji nećete promatrati. dosta mi je vaših pogleda iza mojih leđa. čujem vas, vidim vas. ne morate se pretvarati. jer, ipak ste prozirni. kao kapljica kiše na zamagljenom prozoru moje sobe.
(ne) volim biti drukčija. outside of everything. jel?
e, pa lijepo vas molim da uživate u svojem ograničenom svijetu, dok ja širim granice svojeg sanjarskog carstva.
nek' vas ustajalost i prašina pojedu. možda za sto godina odlučite koristiti svoje mozgove.

close your eyes and dream.

odlazim u vama nemoguće, meni moguće. vama nadnaravno, meni uobičajeno.
vrijeme ne postoji. zabluda. uvijek će me spriječiti da odem dalje od oblaka.

Image and video hosting by TinyPic

p.s. nisam bila u ovom svijetu jako dugo. oprostite. al znate kak' to ide. izgubiš volju, pa nemaš vremena itd.

voli vas vaša Amelie. :*

| 15:03 | Komentari (3) | On/Off | Print | # |



Tko su sanjari? Te su duše graditelji veličine ovoga svijeta.
srijeda, 07.07.2010.
jednog dana, u jednoj sekundi sve će se srušiti. i ostat će siva, bolna, ali bezlična prašina. mnogo prašine. osjećam da polako nestaje ono vrijeme. vrijeme kad je sve bila igra u kojoj nije bilo pravila, uljeza, pobjednika i 'luzera'. eh da, sve bih dala da mogu pokretom jedne ruke uzeti to vrijeme i staviti ga pored sebe neka traje. ali to je nemoguće, i smiješno na neki način. pih, tko je ikad čuo da se vrijeme može vratiti? ili ubrzati. ne znam ni sama što bih više željela. da se sve vrati na staro ili da otkrijem što donosi novo. sve u svemu, mrzim biti ovdje, zarobljena u sadašnjosti. ne osjećam se dobro u svojoj vlastitoj koži. kao da više ne pripadam u svijet koji sam tako dugo stvarala i gradila. i da, na jedno duže vrijeme uživala sam u svom izgrađenom svijetu u kojem sam se većinu puta osjećala sretno i bezbrižno. no zidovi se ruše, vjetar je počeo puhati. sprema se oluja. osjećam to.


Image and video hosting by TinyPic


ne želim. jednostavno ne želim izblijediti. borim se protiv vjetra promjene jer trenutno nisam spremna za promjene. dobro je bilo do sad. bila bi toliko sretna da tako i ostane. ali znam da neće. ovaj put je drukčije. promjene su toliko blizu da ih mogu opipati vršcima prstiju.

bit će bolje. nadam se.




| 15:29 | Komentari (12) | On/Off | Print | # |